Categories
Blog

Heuristika koja skoro uvek funkcioniše

Original na engleskom objavljen 8. Februara 2022.

Čuvar

Radi u veoma dosadnoj zgradi. Praktično je nikad ne pljačkaju. On sedi u svojoj kabini za obezbeđenje i rešava ukrštenicu. Svako malo nastane neka galama, a on proverava da li su razbojnici ili samo vetar.

Vetar je. Uvek je samo vetar. Nikada nisu pljačkaši. Niko ne želi da opljačka Pilou market u Topeki u Ohaju. Ako kažemo da zgrada u proseku bude opljačkana jednom u deceniju ili dve, to znači da bi njegova cela karijera mogla da prođe a da se nikad ne sretne sa pravim pljačkašem.

U nekom trenutku, on razvija korisnu heuristiku: ako čuje buku, može da je ignoriše i nastavi da ukršta reči: to je samo vetar, brate.

Ova heuristika je tačna 99,9% vremena, što je prilično dobro što se heuristike tiče. To ga spašava silne glavobolje.

Ali postoji jedan problem: on sada bukvalno ne stvara nikakvu vrednost. On je po automatizmu isključio mogućnost da ikada bude koristan na bilo koji način. Mogli bismo da ga, bez ikakvog gubitka, zamenimo kamenom sa natpisom „NEMA PLjAČKAŠA“.

Lekar

Ona je lekar opšte prakse. Svakog dana joj dolaze pacijenti i kažu „Bole me leđa“ ili „Imam neki čudan osećaj u stomaku“. Ona pregleda, palpira, perkusira i auskultira razne delove tela, uradi neke testove i kaže „Nije ništa, uzmi dva aspirina i zovi me za nedelju dana ako ne bude bolje“. Uvek im bude bolje; niko je nikad ne zove.

Na kraju, ona postaje aljkava. Ona pregleda, ali ne palpira. Ona ne radi testove. Samo govori „Nije ništa, samo će se srediti“. I uvek je u pravu.

Ona će to raditi tokom cele svoje karijere. Ako bude imala mnogo sreće, neće se dogoditi ništa loše. Verovatno je da će dva ili tri njena pacijenta imati rak ili nešto strašno, a njoj će to promaći. Ti ljudi će umreti, a svi ostali će se setiti da je ona bila tako dobar doktor, tako brižan doktor. Uvek ih je ohrabrivala, nikada ih nije bockala i ubadala iglama kao svi ostali.

Njena heuristika je u pravu 99,9% vremena, ali ona bukvalno ne stvara nikakvu vrednost. Njeno postojanje nema smisla. Mogli bi da je profitabilno zamene kamenom sa natpisom „NIJE NIŠTA, UZMI DVA ASPIRINA I SAČEKAJ DA PROĐE“.

Futurista

On komentariše najnovija saopštenja za štampu tehnoloških kompanija. Ovo će promeniti sve! kažu u saopštenju za javnost. „Ne, neće“, komentariše on. Ovo je najveći izum koji je ikada postojao! kažu u saopštenju za javnost. „To je prevara“, kaže on.

Kakav god preokret da se predviđa, on to poriče. Uskoro ćemo svi imati leteće automobile! „Naši automobili će ostati vezani za zemlju kao i uvek. Uskoro ćemo svi koristiti kriptovalute! „Nastavićemo da koristimo dolare i Visa kartice, kao i ranije. Klizimo u diktaturu! „Ne, bićemo ista dosadna oligarhijska pseudodemokratija kakva smo sada“ Novo utopijsko doba građanskog upravljanja će cvetati. “Pijan si, vrati se u krevet.”

Kada se izračunaju svi Brierovi rezultati i saberu svi Bajesovi poeni, on je najbolji futurista od svih. Svi ostali povremeno budu zbunjeni nekim prevarama ili hitovima, ali on nikada. Njegova heuristika je zaista odlična.

Ali – ponavljajte za mnom – mogli bi ga isplativo zameniti kamenom. „NIŠTA SE NIKAD NE MENjA NITI JE INTERESANTNO“, isklesano je na površinu kamena. Zašto unajmljivati balavo ljudsko biće, kada je ova prelepa blistava stena baš tu?

Skeptik 

Ona sve pobija. Telepatija? Ona može da je pobije. Veliko stopalo? Pobijeno. Anti-vakseri? Pet pobijanja i još jedno kao šlag na tortu.

Kada je počela, pažljivo je istraživala svaki fenomen, otkrila falinke, a zatim je zlobno vređala prostake koji su u sve to verovali i prevarante koji su ga zagovarali. Nakon što je ovo uradila sto puta, počela je da preskače korake jedan i dva. Sada je njen algoritam „ako neko kaže nešto što zvuči čudno, ili što je u suprotnosti sa popularnom mudrošću, žestoko ga uvredi“.

Ona je uvek u pravu! Kada su se pojavili ljudi koji su propagirali hidroksihlorokin, ona je bila prva osoba koja ih je osudila, dok su svi ostali bili zauzeti istraživanjem. Kada su se pojavili zagovornici ivermektina, i tada je bila prva osoba koja ih je osudila! Besprekorni istorijat.

(Doduše, šteta što je jednako zlobno osudila fluvoksamin)

Brza, zabavna za čitanje sa stopom uspeha od 99,9%. Prilično dobro, posebno u poređenju sa svima koji „sami istražuju“ i ponekad pogreše. Ipak, ona troši mnogo kiseonika, vode i hrane. Znate li šta ne koristi kiseonik, vodu ili hranu? Kamen na kome je ispisana fraza „VAŠA SUMANUTA TEORIJA ZAVERE JE POGREŠNA“.

Ovo je sjajan kamen. Trebalo bi da ga cenite. Ako ste često u iskušenju da verujete u ideje sa margine koje zvuče smešno, kamen je vaš bog. Ali to je protestantski bog. Ne trebaju mu sveštenici. Ako se neko postavi za sveštenika kamena, trebalo bi da mu učtivo kažete da ne dodaju nikakvu vrednost, i da više volite svoj kamen bez posrednika. Ako daju ponudu da budu neka vrsta vođe misli, recite im da želite da vašu misao direktno vodi kamen.

Ispitivač

On procenjuje kandidate za veliku kompaniju. On bira onoga ko je išao na najbolji fakultet i ima najduži staž.

Drugi ispitivači će ponekad izabrati nebrušeni dijamant ili će rizikovati sa nekim sa manje uglađenim rezimeom, a koji izgleda kao da će se dobro uklopiti. Ne i on. Svako ko je išao na prestižni fakultet bolji je od bilo koga ko je išao na državni a takav kandidat je opet bolji od bilo koga ko je išao na višu školu. Svako sa desetogodišnjim iskustvom bolji je od nekoga sa pet godina koji je bolji od nekoga sa jednom. Možete mu pričati o svim svojim sjajnim vannastavnim projektima i vannastavnim dostignućima, a on će ostati nepokolebljiv.

Ne može se poreći da su zaposleni koje angažuje veoma dobri. Ali kada on umre, mrtvozornik otkriva da mu u glavi stoji kamen sa natpisom „ZAPOŠLjAVAJTE LjUDE SA DOBRIH KOLEDŽA SA PUNO ISKUSTVA“ tamo gde bi trebalo da mu bude mozak.

Kraljica   

Ona vlada vulkanskim ostrvom. Svi brinu kada će vulkan eruptirati. Najmudriji ljudi kraljevstva istražuju problem i odlučuju da vulkan ima direktnih 1/1000 šanse da eruptira bilo koje godine, bez obzira na to da li je eruptirao prošle godine. Postoje neki znaci čitljivi mudrima – mala promena u boji lave, neprimetna promena u mirisu sumpora – ali ništa očigledno dok ne bude prekasno.

Kraljica je osnovala Učeno društvo Vulkanologa i zadužila ih da predvide kada će vulkan eruptirati. Ona nije znala, da postoje su dve vrste vulkanologa. Iskreni vulkanolozi, koji su se iskreno trudili da pročitaju znakove najbolje što mogu. I Kult Stene, zla sekta koja je stekla dijabolično znanje tako što je u tajnosti razgovarala sa stenom na kojoj je pisalo „VULKAN NE ERUPTIRA“.

Povremeno bi se poštenom vulkanologu učinilo kao da lava počinje da izgleda pomalo čudno i rekao bi kraljici. Kraljica bi se uspaničila i pitala sve za savet. Pošteni vulkanolozi su govorili „gledajte, to je teško pitanje, lava danas deluje pomalo čudno, ali je uvek čudna na ovaj ili onaj način, ovaj vulkan retko eruptira, ali koliko znamo, ovaj put bi mogao biti izuzetak“. Kultisti Stene su tajno proverili svoju stenu i rekli „Ne, ne brinite, vulkan ne eruptira“. Tada vulkan nije eruptirao. Kraljica je kaznila vulkanologa koji je oglasio lažnu uzbunu, gunđala na beskorisne vulkanologe koji nisu bili sigurni, i promovisala samouverene kultiste koji su tačno predvideli da je sve u redu.

Vreme je prolazilo. Sa svakom godinom, kultisti, institucije i metode mišljenja koje su ih proizvele dobijale su sve veći status u odnosu na poštene vulkanologe i njihove institucije i metode. Kraljica je umrla, došli su njeni naslednici, a ostrvo je nastavilo da ide istim putem, recimo pet stotina godina.

Nakon pet stotina godina, lava je izgledala pomalo čudno, a nova kraljica se konsultovala sa svojim savetnicima. Do tada su svi bili kultisti, pa su svi konsultovali stenu i rekli „Ne, vulkan ne eruptira“. Sumpor je počeo drugačije da miriše, a kraljica je upitala: „Jeste li sigurni? i oni su dvaput proverili stenu i rekli „Da, sigurni smo“. Zemlja je počela da se trese, a kraljica ih je pitala poslednji put, izvadili su svoje male lupe i pogledali stenu što su bliže mogli, ali je i dalje pisalo „VULKAN NE ERUPTIRA“. Tada je vulkan eruptirao i svi su umrli. Kraj.

Meteorolog 

Živi u lučkom gradu i predviđa uragane. Uragani su veoma retki, ali kad god se dogode svi brodovi potonu, tako da su meteorolozi veoma dobro plaćeni.

Ako ste čitali Lavkrafta, znate da su razni zlokobni kultovi smrti preživeli pad Atlantide, a nijedan nije zlokobniji od Kulta Stene. Ovaj meteorolog je bio učenjak i tajno je pričao sa stenom na kojoj je pisalo „NEĆE BITI URAGANA“. 

Dugi niz godina nije bilo uragana i stekao je veliku slavu. Drugi, gori meteorolozi bi ponekad brinuli o uraganima, ali on nikada nije. Biznismeni su ga voleli jer im nikada nije rekao da otkažu svoja pomorska putovanja. Novinari su ga voleli jer je na njihova pitanja uvek davao jasan i siguran odgovor. Političari su ga voleli jer je njihovom gradu doneo slavu i prosperitet.

Onda je jednog meseca došao uragan. Bilo je potpuno neočekivano i mnogo ljudi je umrlo. Meteorolog je hitro rekao: „Pa, da, ponekad postoje izvanredne stvari koje čak ni ja ne mogu da predvidim, mislim da to ne umanjuje moju ogromnu stručnost i dugogodišnji uspeh, a da li ste primetili da neki od ljudi koji me kritikuju imaju poslovne veze sa stranim gradovima koji verovatno planiraju našu propast?” Pokrenuta je istraga, ali su i biznismeni i novinari i političari stali na njegovu stranu, a on je oslobođen krivice i vraćen na nekadašnje počasno mesto.

Heuristika koja skoro uvek funkcioniše

Ponekad postoji heuristika koja skoro uvek radi, poput „ova tehnologija neće promeniti sve” ili „sutra neće biti uragana”.

A ponekad su retki izuzeci toliko važni za uočavanje da taj zadatak poveravamo stručnjacima. Ali heuristiku je toliko teško nadmašiti da bi sami stručnjaci mogli biti u iskušenju da se potajno oslone na nju, dok se javno pretvaraju da koriste suptilnije metode struke. „Moj statistički model, koji uzima u obzir teoriju haosa, barometarski pritisak i cenu čaja u Kini, kaže da sutra neće biti uragana. Radujte se!“

Možda je to zato što su stručnjaci glupi i lenji ili je to možda društveni pritisak: neuspeh zato što niste sledili toliko dobro poznatu heuristiku da čak i kamen može biti u pravu je više ponižavajući od neuspeha jer niste predvideli suptilni fenomen koji niko drugi nije predvideo. Ili je to možda zato što su lažno pozitivni rezultati češći (iako manje važni) od lažno negativnih, pa tako u bilo kom „razumnom“ vremenskom okviru ljudi koji nikada ne daju lažno pozitivne rezultate izgledaju precizniji i time se nameću.

Ovo je loše iz nekoliko razloga.

Prvo, zato što to znači da svi gube vreme i novac na stručnjake.

Ali drugo, zato što gradi lažno samopouzdanje. Možda heuristika nosi apriori verovatnoću od 99,9% da se to uopšte neće dogoditi. Ali onda konsultujete gomilu stručnjaka, koji svi tvrde da imaju dodatne dokaze da se to neće desiti, i svoju verovatnoću podižete na 99,999%. Ali zapravo su stručnjaci samo koristili istu heuristiku kao i vi, i trebalo je da ostanete na 99,9%. Lažni konsenzus putem kaskade informacija!

Ovaj novi izum neće promeniti sve. Ova nova bolest neće postati globalna pandemija. Ova teorija zavere je glupa. Ovaj autsajder nije demantovao stručnjake. Ovaj novi lek neće raditi. Ovaj kandidat autsajder neće pobediti na izborima. Ova potencijalna pretnja neće uništiti svet.

Sve ove stvari su skoro uvek istinite. Ali heuristika koja skoro uvek funkcioniše dovodi nas u iskušenje da u svaku od njih budemo sigurniji nego što bi trebalo.

[IZMENA: Neki ljudi pitaju da li je ovo isto što i crni labudovi. Slažem se da su crni labudovi sjajni primeri, ali mislim da govorim o nečemu malo drugačijem, što uključuje heuristiku poput „treba da zaposlite osobu sa najboljeg koledža“ ili „treba da verujete stručnjacima“. Ako želite, možete smatrati da je srednjoškolac koji je napustio srednju školu a ispao bolji od najboljeg studenta „crni labud“, ali to ne izgleda tipično. I poenta nije samo u tome da se „ponekad dešavaju crni labudovi“, već da postojanje stručnjaka koji koriste heuristiku izaziva predvidljiva preterana ažuriranja prema tim heuristikama.]

Kad god neko prozove racionalnost kao nepotrebnu, ili ismeje racionaliste što troše milione moždanih ciklusa na „očigledna“ pitanja, proverite kako donose svoje odluke. U 99,9% vremena, u pitanju je heuristika koja skoro uvek funkcioniše.

(ali obavezno pazite na ostalih 0,1%; to su ljudi od kojih učite!)